Balta, Siniša - Bilo je zeleno

Bilo je zeleno. Za pješake. Svi su vidjeli. I svi su krenuli. I tridesetogodišnjak sa dvije djevojčice, i baba sa kesama, i dvoje srednjoškolaca, i dva poslovnjaka sa torbama preko ramena, i jedan par u ranim četrdesetima. Mercedes stranih tabli uletio je ispred njih. Iz suprotnog pravca. Silovito. Tik ispred papuča jedne od djevojčica.

Otac je povukao djevojčice, izderao se da paze.

Baba je promrmljala u bradu.

Srednjoškolci su tek odvojili pogled sa telefona.

Poslovnjaci zavrtjeli glavama i nastavili raspravu.

Par u četrdesetima je samo gledao.

Stigao si da lupiš pesnicom po zadnjoj šajbi i izdereš se IDIOTE JEDAN.

Auto se zaustavio. Izašao je krupan čovjek u bijelim adidas patikama i ispalio ŠTA JE BILO MAJMUNE?!

Uspio si da izgovoriš PA JESI NORMALAN, UB… prije nego što si se našao na asfaltu.

Dobio si još jedan udarac nogom u grudi. I još jedan. I još jedan. 

Izgubio si dah…

Iz auta se čulo DOBRO JE DRAGANE, UBIĆEŠ GA…

Zatim tišina… kao da nikog nije bilo…

Sa glavom na asfaltu vidio si kako tridesetogodišnjak zatvara oči djevojčicama, kako baba traži vodu u kesi, kako srednjoškolci snimaju telefonima, poslovnjaci sliježu ramenima, a par nepomično stoji…

Auto se udaljio…

Odjednom tu je bilo mnogo ljudi. I hitna. I policija. 

Nakon što su ti zašili arkadu, telefonirao si.

Otac je rekao ZAŠTO UVIJEK MORAŠ TI.

Majka je vrisnula ZAŠTO POBOGU UVIJEK MORAŠ TI?!

Prekinuo si vezu.. Tako već 20 godina radiš s njima.

Sanja je rekla DOLAZIM. Tako već 20 godina radi s tobom.

Rekao si da ništa ne spominje djeci. Neće. Reći će da si pao.

Sjeo si na ivičnjak. Razmišljao.

Nije do dana. Bilo je i gorih.

Nije do raspoloženja. Bilo je i ljepših.

NIje da nemaš šta da izgubiš. I te kako imaš.

Do tebe je. I uvijek će biti.

Bilo je zeleno. 

Autor: Balta, Siniša

Fotografija: https://unsplash.com/@parco_101